a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 #

lirik lagu đorđije koprivica - na lovćen me sahranite, braćo

[tekst pjesme “na lovćen me sahranite, braćo”]

razbolje se crnogorska dika
rade tomov pjesnik i vladika
i gospodar crne gore male
bolest teška, muke dodijale
pluća bole, a lijeka nije
ode rade na jug italije
đe su blagi vjetrovi i klima
đe studena ne dolazi zima
to je mjesto vladika tražio
da bi malo boli ublažio
ali ko je na kraju vijeka
nit mu ima spasa, nit lijeka
što sudbina prokleta zapiše
mimo njenu ne može se više

viđe rade da mu bolje nije
pa odluči veliki genije
da se nе bi na samrti kajâ
da ne umre željan zavičaja
da sе majci crnoj gori vrati
rad bi bio lovćen pogledati
da mu okom vrhove miluje
da gromove sluša i oluje
kad planinskim vrhovima biju
da orlove gleda gdje se viju
da posluša gusle i guslara
i opojnu pjesmu džeferdara
poljana ga obilića zove
da okupi sovje sokolove
crnogorce mrke da pogleda
da im zemlju u amanet preda
u prisustvu narodni’ glavara
da odredi novog gospodara
eto rada kroz jadranske vode
ka gnijezdu carice slobode
brod doplovi do luke kotorske
đe čekaju mase crnogorske
to je narod crne gore došâ
da velikog dočeka njegoša
da svojega gospodara sretnu
bio im je neđe u svijetu
a bolest ga prokleta ispila
donijeli hajdučka nosila
da ponesu rada klonuloga
kâ iz boja druga ranjenoga

pa ih eto u strane kotorske
[?] zemlje crnogorske
pohitali s mučenikom [?]
ne cetinje pod kršom orlovim
u biljardu što je sebi zida
tu da umre kad se ne izvida
da tu dušu ispusti pjesničku
na postelju leže bolesničku

bolan rade na postelji ječi
bol boluje što se ne liječi
bolest teška kâ mora ponoćna
medicina pred njom je nemoćna
crnogorski dolaze prvaci
odabrani ljudi i junaci
da ga vide, da im riječ kaže
i od njega savijet da potraže
pa pitaju gospodara svoga
“gospodaru, bi l’ nam kazat’ mogâ
šta te boli, šta te tako muči?
šta ti otrov na srce izruči?
ili bratske rane sa grahova
il’ nesloga srpska od kosova
il’ ti osta rana otvorena
što ne viđe jedinstvo slovena?”

mladi rade sa dušom se bori
snage nema, sjetno progovori
“braćo mila, crnogorci moji
junak nije ko se smrti boji
prošlost naša o tome svjedoči
da joj treba pogledat’ u oči
što me boli, reć’ vam ne bih mogô
ali vidim da me boli mnogo
spasa nema od bolesti klete
ostavljam vam teške amanete
na lovćen me, braćo, sahranite
sa lovćenom i moj grob branite
da odmaram na onu visinu
u mojega strika zadužbinu
tu mi duša neće tugovati
orlovi će sa mnom drugovati
želio sam od rane mladosti
da mi ovđe počivaju kosti
onda dalje, braćo moja mila
ostavljam vam stankova danila
odabrô sam tog sinovca mlada
neka srećno crnom gorom vlada
ja se nadam u boga višnjega
da će svijet saznati za njega
i vjerujem čvrsto da će znati
dušmanima na megdanu stati
još vam samo poželjeti mogu
da čuvate jedinstvo i slogu
držite se kâ braća rođena
i branite do dana suđena
glas slobode što vas zove čujte
dušmanima nikad ne vjerujte
eto tako, moji sokolovi
bog veliki neka vas blagoslovi
i neka vam bude u pomoći
zore sviću kad prestaju noći”
to izreče, lice preblijeđe
crne mu se skupiše vijeđe
srce stade, prestade da diše
lijepe se oči ugasiše
i sve što su daleko gledale
da se nikad više ne upale
ledna rosa popade po čelu
teško domu i srpstvu cijelu

bog veliki što nema milosti
bog ga uze u jeku mladosti
njega što je svijet zadivio
a kako bi da je poživio
no u trides’ i osmu godinu
ode rade bogu na istinu

kad preminu mladost namučena
i velika glava naučena
kakve srpstvo neće rodit’ više
crnogorci njega opremiše
po pravilu iz prošlosti davne
i zakonu crkve pravoslavne
u odežde svete vladičine
neka zemlja u zemlju počine

na biljardu crn barjak staviše
onda tužnu vijest objaviše
glas žalosti ode gorom crnom
plače zemlja za velikim sinom
gorski narod lije suze gorke
ljudi plaču, tuže crnogorke
lelek zvoni kroz brda kamena
za genijem svakoga vremena
svi cetinju slavnome hitaju
zadnju poštu radu da odaju
da mu ruku i mrtvu poiljube
da pred bogom dio ne izgube
usred ove žalosti i tuge
evo jedne crnogorske druge
divna kao sa lovćena vila
u odjeću crnu se zavila
smjerno uđe biljardi na vrata
primiče se do mrtvoga brata
poljubi ga nežno i zagrli
to je ljudski zakon neumrli
onda srce ranjeno otvori
da s mrtvijem radom progovori

“oj, vladiko, sunce sjajno
kud se ovo spremaš tajno
u odežde tvoje svete
divna glava, mlad cvijete
il’ si pošâ gospodaru
svetoj crkvi i oltaru
da zapopiš đake mlade
da božiju službu rade
il’ si možda želju imâ
na sastanak s kraljevima
kô što bi ti priličilo
mudra glavo, gorska vilo
il’ ćeš među krune carske
care zemlje slobodarske
no me druge misli more
vidim cvijet crne gore
senatori i vojvode
i serdari i [?]
svi glavari i junaci
smrknuli se kâ oblaci
u biljardu kad ulaze
liju suze niz obraze
po njima bih rekla diko
da je tebi, sveti striko
poručio, mili rode
da mu hitaš u pohode
lijepo će da te sretne
pogledajte glave svete
na sirotnu goru crnu
da s’ odupre dušmaninu
[?]
jer će bratska vladat’ sloga
bez nikoga kuća nije
no će pero i đorđije
upravljati srećno bilo
dok priraste mlad danilo
kojega si, siv sokole
na velike poslâ škole
a momčad će crne gore
gledat’ da te ne pokore
ni po smrti kâ ni prije
radi suda istorije
ja se nadam da će znati
amanete poštovati
za spas vjere i slobode
i rad slave, divni rode”

- lirik lagu dordije koprivica

Lirik lagu lainnya:

LIRIK YANG LAGI HITS MINGGU INI